Preskoči na sadržaj
tracktoFIREOsnove financija

100% privatno. Sve što uneseš izračunava se i sprema u ovom pregledniku i nikad se ne šalje na poslužitelj. Nitko drugi ne vidi tvoje brojke, pa ni autori ove aplikacije.

Sve teme

Koliko ti treba i kada

Sigurna stopa povlačenja

Koliki dio ulaganja možeš povući u prvoj godini i zatim taj iznos svake godine povećavati za inflaciju, a da ti ne ponestane novca. Pravilo 4% potječe iz američkih podataka za mirovine od 30 godina, a za dulje mnogi računaju s 3 do 3,5%.

Imaš 1.000.000 € uloženo, a plaće više nema. Koliko možeš trošiti svake godine, 40 godina ili dulje, a da ti nikad ne ponestane novca? Povučeš li previše, nekoliko loših godina na početku može isprazniti tvoja ulaganja. Povučeš li premalo, radiš godinama dulje nego što je bilo potrebno ili ti na kraju ostane mnogo više nego što ćeš ikad potrošiti.

Sigurna stopa povlačenja odgovor je od kojeg kreće većina planova: udio ulaganja koji povučeš u prvoj godini bez plaće. Nakon toga svake godine povlačiš isti iznos, uvećan za inflaciju, bez obzira na to što rade tržišta. Stopa se smatra sigurnom ako je u povijesnim podacima novac gotovo uvijek potrajao. To je pouka iz prošlosti, a ne jamstvo.

Povlačenje u prvoj godini = ulaganja × stopa povlačenja

Uz 4% iz 1.000.000 € u prvoj godini povlačiš 40.000 €. Ako cijene te godine porastu 2%, u drugoj povlačiš 40.800 €, bez obzira na to jesu li ulaganja porasla ili pala. Potrošnja ti ostaje ujednačena, a mijenja se udio ulaganja koji ona odnosi. S time se lako živi, ali je rizično nakon pada, kad isti iznos odnosi veći dio onoga što je ostalo.

Ukratko: prema američkim podacima od 1926. novac je uz 4% gotovo u svakom razdoblju dostajao za mirovinu od 30 godina. Dulje mirovine, tržišta drugih zemalja, troškovi fondova i porezi upućuju na nižu stopu, pa mnogi planovi za ranu mirovinu računaju s 3 do 3,5%. Ostatak teme pokazuje odakle te brojke.

Odakle 4%

U listopadu 1994. američki financijski planer William Bengen objavio je studiju u stručnom časopisu Journal of Financial Planning. Za svaku godinu od 1926. provjerio je koliko bi umirovljenik koji je tada počeo živjeti od američkih dionica i obveznica mogao povući u prvoj godini, a zatim svake godine isto, uvećano za inflaciju. Uz 4% novac je u svakom slučaju potrajao najmanje 33 godine, a obično i dulje od 50. Onima koji su u mirovinu otišli krajem 1960-ih uz 5% novca je nestalo nakon otprilike 20 godina.

Najgori trenutak za odlazak u mirovinu nije bio 1929., nego kraj 1960-ih, neposredno prije desetljeća visoke inflacije i slabih tržišta, kad je potrošnja rasla s cijenama, a ulaganja zaostajala. Najvišu stopu koja je izdržala sva razdoblja Bengen zove SAFEMAX. Većini je poznata kao pravilo 4%.

Godine 1998. trojica profesora sa Sveučilišta Trinity u Teksasu, Philip Cooley, Carl Hubbard i Daniel Walz, odgovor su izrazili kao stopu uspjeha. Prema američkim podacima od 1926. do 1995., povlačenje od 4% uvećavano za inflaciju potrajalo je 30 godina u 95% razdoblja kad je pola portfelja bilo u dionicama, a u 98% kad su u dionicama bile tri četvrtine. Studija Trinity proslavila je to pravilo.

Zašto mnogi Europljani računaju s nižom stopom

  • Pravilo je izračunato za mirovinu od 30 godina, a mirovina koja počne s 45 godina može trajati i 50. Karsten Jeske, autor bloga Early Retirement Now, izračunao je da je prema američkim podacima od 1871. stopa od 4% uz polovicu u dionicama potrajala 30 godina u oko 95% razdoblja, ali 60 godina u samo oko 65%. Njegov je zaključak da je 3,5% novo pravilo 4%. Pokazao je i da je sigurna stopa još niža za mirovine koje su počele dok su dionice bile skupe u odnosu na zarade (visok omjer CAPE) i za one koji žele nešto ostaviti, a ne potrošiti sve do nule.
  • Američko tržište dionica bilo je jedno od najboljih na svijetu: od 1900. do 2025. raslo je 6,6% godišnje iznad inflacije (UBS Global Investment Returns Yearbook 2026), a svjetske dionice oko 5%. Kad je Wade Pfau 2010. provjerio podatke iz 17 zemalja za razdoblje od 109 godina, 4% bi 30 godina potrajalo u samo četiri od njih.
  • Studija iz 2025. temeljena na podacima iz 38 razvijenih zemalja (Anarkulova, Cederburg, O'Doherty i Sias) procijenila je da par u dobi od 65 godina koji prihvaća 5% vjerojatnosti da ostane bez novca može povlačiti tek oko 2,3%.

Te brojke ne uključuju troškove fondova ni poreze, a i oni se plaćaju iz istih prinosa. Zato je 3 do 3,5% uobičajeno u planovima za ranu mirovinu, a stope iznad 5% u povijesnim su testovima često iscrpile novac.

Kad mirovina dolazi kasnije

Navedene studije pretpostavljaju da ulaganja pokrivaju sve, tijekom cijele mirovine. U većem dijelu Europe državna mirovina u šezdesetima preuzima dio potrošnje, pa ulaganja cijelu potrošnju pokrivaju samo do tada: u godinama prije nje povlačiš veći udio, a nakon nje manji. Tako radi i kalkulator. Stopa povlačenja primjenjuje se na ono što mirovine i najamnina trajno ne pokrivaju, a godine prije njihova početka računaju se zasebno (vidi puni FIRE).

Polazište, a ne obećanje

Pravilo pretpostavlja da se nikad ne prilagođavaš: ista potrošnja u krahu kao i u procvatu. U stvarnosti se ljudi prilagođavaju, a novac traje mnogo dulje ako nakon loše godine potrošiš malo manje ili nešto zaradiš. Pravilo je k tome izračunato za najgora razdoblja, a većina razdoblja nije takva. Za mješavinu od 60% dionica i 40% obveznica od 1871. financijski planer Michael Kitces izračunao je (2008.) da je najviša stopa koja je potrajala 30 godina u najgorem razdoblju iznosila 4,4%, ali u polovici razdoblja 6,2% ili više. Većina onih koji su se držali 4% završila bi s novcem na pretek. Najveći je rizik pad u prvim godinama (vidi redoslijed prinosa).

Malo dublje: novija saznanja i prilagodljiva potrošnja

  • U knjizi iz 2025. Bengen je sigurnu stopu za najgore američko razdoblje od 30 godina povisio na 4,7%, za nekoga tko je u mirovinu otišao u listopadu 1968., uz mješavinu sedam vrsta ulaganja: ukupno 55% dionica, 40% obveznica i 5% gotovine.
  • Morningstar ne gleda unatrag, nego unaprijed, i oslanja se na vlastite prognoze prinosa. Prema njegovu izvješću iz 2025. sigurna početna stopa za 30 godina, uz izglede od 90% i 30 do 50% u dionicama, iznosila je 3,9%.
  • Fiksni iznos nije jedini način. Povlačenje fiksnog udjela onoga što je ostalo nikad ne isprazni ulaganja, ali potrošnja tada raste i pada s tržištima. Između njih su pravila s granicama (guardrails): prema pravilima Jonathana Guytona i Williama Klingera (2006.) potrošnju smanjuješ za 10% kad tvoja trenutna stopa povlačenja naraste 20% iznad početne, a povećavaš je za 10% kad padne 20% ispod nje. U njihovim testovima izdržale su i početne stope iznad 5%.

U kalkulatoru

To je polje „Sigurna stopa povlačenja“ u kartici Pretpostavke, sa zadanih 3,5% i upozorenjem iznad 5%. Tvoj cilj, FIRE broj, polazi od potrošnje podijeljene tom stopom. Od nje se oduzima polovica godišnjeg poreza na ulaganja i polovica troškova fondova (vidi godišnji porez na ulaganja): i jedno i drugo uzima udio onoga što držiš, a ono se smanjuje u lošim godinama koje određuju sigurnu stopu, pa je, prema istraživanjima, snižava tek za otprilike polovicu svog iznosa. Uz 3,5% i troškove fondova od 0,2% kalkulator računa s 3,4%. Želiš li računati s cijelim iznosom, smanji stopu i za drugu polovicu. Prikaz Nakon FIRE-a pokazuje koliko povlačiš u prvoj godini u usporedbi s tom stopom.

Gdje ćeš to vidjeti