Osnove ulaganja
Rebalansiranje
Tržišta s vremenom udaljavaju tvoj omjer od odabranog. Rebalansiranje ga vraća, često novim uplatama umjesto prodaje, pa zadržavaš planirani rizik, a ne onaj koji su ti ostavila tržišta.
Odaberi 60% dionica i 40% obveznica, a onda ne radi ništa. Nakon razdoblja u kojem se dionice udvostruče, a obveznice dobiju 10%, u dionicama ti je 73,2%: mnogo veći rizik od odabranog, bez ijedne tvoje odluke. Rebalansiranje znači vratiti omjer na odabrani.
Kako se omjer pomiče
Dionice i obveznice rastu različitom brzinom, pa se odabrani omjer pomiče. U dobrim godinama za dionice na kraju ih imaš više nego što je planirano, a s njima i više rizika; nakon sloma manje.
Tri načina povratka
- Nove uplate u ono što zaostaje. Ništa se ne prodaje, pa nema ni poreza ni naknade za prodaju. Uz automatsko ulaganje možeš na neko vrijeme promijeniti iznose koji idu u pojedini fond.
- Isplate iz onoga što prednjači. Kad živiš od ulaganja, ono što trošiš može dolaziti iz dijela koji je narastao iznad svog udjela.
- Prodaja dijela onoga što prednjači i kupnja onoga što zaostaje. To je najbrže, ali prodaja može koštati naknadu i, u mnogim zemljama, porez na kapitalnu dobit. U Hrvatskoj se u 2026. dobit od ulaganja prodanih više od dvije godine nakon kupnje ne oporezuje, pa prodaja starijih ulaganja radi rebalansiranja ne povlači porez.
Koliko često
Vanguardovi istraživači utvrdili su da provjera jednom ili dvaput godišnje, uz rebalansiranje tek kad omjer odstupi više od otprilike 5 postotnih bodova, drži rizik blizu cilja bez mnogo trgovanja (Jaconetti, Kinniry i Zilbering, 2010.). Češće rebalansiranje uglavnom samo dodaje troškove.
Što rebalansiranje čini, a što ne
- Riječ je o riziku, a ne o prinosu. Znači prodavati dio onoga što je poraslo i kupovati ono što je palo, što se može činiti pogrešnim, a rizik drži na odabranoj razini.
- Ako imaš samo jedan svjetski fond, rebalansiranje ti ne treba: njegov indeks već drži svaku tvrtku prema njezinoj tržišnoj vrijednosti. Mješoviti fond rebalansira se sam.
Malo dublje: košta li to prinosa?
Između dionica i obveznica obično da, i to malo. Rebalansiranje stalno prodaje dio od kojeg se očekuje veći rast, pa omjer prepušten sam sebi obično klizi prema dionicama i završava s više novca, ali i s više rizika usput. Rebalansiranje se odriče dijela očekivanog rasta da bi zadržalo planirani rizik. Između ulaganja sa sličnim očekivanim prinosom, poput dionica dviju regija, može malo i dodati, što se ponekad zove bonus od rebalansiranja (rebalancing bonus), iako se istraživanja ne slažu koliko.
U aplikaciji Praćenje novca
Nakon rebalansiranja ažuriraj „Udio u dionicama“ u odjeljku O tebi, pa „Dionice za tvoju dob“ u prikazu Okvirna pravila uspoređuje omjer koji sada držiš (vidi dionice za tvoju dob).
U aplikaciji Usporedba brokera
Ako pod „Što ti treba“ odabereš „Automatsko ulaganje“, na popisu ostaju brokeri koji nude planove štednje. Uz zaseban plan za svaki fond, promjenom mjesečnog iznosa pojedinog plana novi novac usmjeravaš u ono što zaostaje.
Isprobaj
Koliko premjestiti da se vratiš na željeni omjer ili koliko dodati ako ne želiš prodavati.
Gdje ćeš to vidjeti
- Praćenje novcaO tebi, Udio u dionicama
- Usporedba brokeraŠto ti treba, Automatsko ulaganje