Vođenje budžeta
Ostaje za štednju
Koliko ti od neto primanja ostaje kad sve platiš i zašto malo veći ostatak može financijsku neovisnost približiti za cijele godine. Pravilo 50/30/20 kaže barem 20%, a oni kojima je cilj FIRE često odvajaju i mnogo više.
Stigne plaća, odu najamnina, režije i kartica, i na kraju mjeseca nešto ostane ili ne ostane ništa. Taj je ostatak jedini dio plaće od kojeg možeš nešto izgraditi: jastuk za crne dane (rezervu za hitne slučajeve), ulaganja ili bržu otplatu kredita.
Polazište su tvoja neto primanja, ono što ti sjedne na račun nakon poreza na dohodak i doprinosa. Kad od njih oduzmeš sve što potrošiš, dobiješ ostatak. Ostatak izražen kao postotak primanja tvoja je stopa štednje. Česta smjernica kaže da bi ti trebala ostati barem petina primanja.
Ostatak = neto primanja − potrošnja
Stopa štednje = ostatak ÷ neto primanja
Mjesečno troše 2.490 €, pa im ostaje 510 €, odnosno 17% prihoda. Da bi im ostalo 20% (600 €), trebali bi mjesečno trošiti 90 € manje. Ta mala promjena pomaže na oba kraja: svaki mjesec mogu uložiti 90 € više, a kad prestanu raditi, ulaganja im trebaju pokrivati 90 € mjesečno manje. Kad bi ulagali sve što im ostane i krenuli od nule, uz pretpostavke iz teme o stopi štednje, do financijske neovisnosti stigli bi za oko 37 godina umjesto za oko 40 godina.
Odakle 20%
To je dio pravila 50/30/20 namijenjen štednji. Postavile su ga Elizabeth Warren, tada profesorica prava na Harvardu, a kasnije američka senatorica, i njezina kći Amelia Warren Tyagi u knjizi All Your Worth (2005.). Neto primanja dijele na tri dijela: polovicu za potrebe, ono bez čega se ne može (stanovanje, hrana, prijevoz do posla, osiguranje, minimalna rata svakog kredita), 30% za želje i 20% za štednju, u koju ubrajaju i bržu otplatu duga.
| Udio | Za što | Mjesečno |
|---|---|---|
| 50% | Potrebe | 1.500 € |
| 30% | Želje | 900 € |
| 20% | Štednja i otplata duga | 600 € |
Je li 20% mnogo?
Više nego što mnoga kućanstva uspiju uštedjeti. Prema Eurostatu, kućanstva u EU-u uštedjela su 2025. godine 14,3% raspoloživog dohotka, a u Hrvatskoj 2024. godine 9,0%. To je tek gruba usporedba: Eurostatova stopa prosjek je cijele zemlje, u kojem najviše štede oni koji najviše zarađuju, a uplate u mirovinske fondove i otplatu stambenog kredita računa kao štednju, dok ih budžet ili ne vidi ili računa kao potrošnju.
Oni kojima je cilj FIRE često odvajaju i mnogo više. Ako kreneš od nule i ulažeš polovicu primanja, uz iste pretpostavke do financijske neovisnosti stižeš za oko 17 godina. Nijedna od tih brojki nije cilj.
Što se računa i gdje se lako pogriješi
- Novac koji prebaciš na štedni račun ili uplatiš u dobrovoljnu mirovinsku štednju (treći stup) nije trošak, pa ga ne upisuješ u budžet i ubraja se u ostatak. Upišeš li ga kao trošak, nestaje iz tvoje stope štednje.
- Godišnje i tromjesečne račune rasporedi na sve mjesece. Našem kućanstvu osiguranje doma od 360 € godišnje znači 30 € mjesečno. Izostaviš li ga, jedanaest mjeseci izgleda bolje nego što cijela godina stvarno jest.
- U budžet idu i troškovi bez računa: popravak auta, zubar, rođendani i Božić. Svaki se čini iznimkom, ali ih ima gotovo svake godine.
- I prihodi koji ne stižu svaki mjesec računaju se mjesečno: bonus, regres ili božićnica od 1.200 € godišnje znači 100 € mjesečno.
- Mnogi ostatak prebace na štednju čim sjedne plaća, prije nego što krene mjesečna potrošnja, da im ne iscuri kroz prste. To se zove „plati najprije sebi“.
Čini se da pomaže kad se odluči unaprijed. U programu koji su osmislili Richard Thaler i Shlomo Benartzi (2004.) zaposlenici jedne američke tvrtke koji su unaprijed pristali dio svake buduće povišice uplaćivati u mirovinski plan tvrtke podigli su štednju s 3,5% na 13,6% plaće u 40 mjeseci.
Malo dublje: zašto se stope teško uspoređuju
Stope štednje često se uspoređuju, a rijetko pod istim uvjetima: prije ili nakon poreza, s mirovinskim doprinosima iz plaće ili bez njih, s otplatama kredita ili bez njih. Aplikacija Praćenje novca polazi od neto primanja i kao štednju ne ubraja ni mirovinske doprinose ni otplate. U Hrvatskoj većina zaposlenih 5% bruto plaće uplaćuje u drugi stup, a taj novac nikad ne prođe kroz budžet, pa stopa u aplikaciji izgleda niža od stopa koje ga ubrajaju.
U aplikaciji Praćenje novca
- Svaka se stavka preračunava na mjesečni iznos: tjedni × 52 ÷ 12, tromjesečni ÷ 3, a godišnji ÷ 12. Tromjesečni i godišnji troškovi zbrajaju se i zasebno, pod „Mjesečno odvajanje“ u prikazu „Troškovi“.
- Ono što dolazi zbroj je svega pod „Prihodi“ i onoga što nekretnine za najam donose nakon troškova i rata kredita. Ono što uplaćuješ na svoje račune nije trošak: kartica „Svaki mjesec“ na Sažetku prikazuje ga kao dio onoga što ostaje.
- Kad je potrošnja veća od prihoda, ostatak je ispod nule, a s njim i stopa štednje.
- Stopu štednje vidiš u prikazu „Troškovi“, a u prikazu Okvirna pravila i kako stoji u odnosu na smjernicu od 20% (Ostaje za štednju). Aplikacija provjerava samo tih 20%: što je potreba, a što želja, možeš procijeniti jedino ti, pa te to ni ne pita.
U kalkulatoru
FIRE kalkulator ne prikazuje stopu štednje, nego traži sam iznos („Iznos koji ulažeš“), jer ne uložiš nužno sve što ti ostane. Kad u aplikaciji Praćenje novca imaš prihode i nešto ti ostaje, to polje nudi taj ostatak („Preuzmi ostatak“), a isto nudi i polje „Mjesečno ulažeš“ u aplikaciji Usporedba brokera kad nema FIRE plana iz kojeg bi preuzelo iznos.
Gdje ćeš to vidjeti
- Praćenje novcaOkvirna pravila, Ostaje za štednjuTroškovi, Stopa štednje